min kulture header potporafacetwityouvim

logo-banner

reklama banner_top_header_em.png

 

In order to view this object you need Flash Player 9+ support!

Get Adobe Flash player

Powered by RS Web Solutions

NAJNOVIJE

  • Folklor
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10

Kolo

  • OBJAVIO:  Šokački Portal (Kontakt email: redakcija@sokacki-portal.com)
  • DATUM OBJAVE:
  • Ponedjeljak, 06 Veljača 2012 08:55

Kolo je kružni oblik plesa u kojem plesači slijede jedan drugoga po kružnici; jedan je od osnovnih oblika hrvatske tradicijske plesne kulture. Smatra se da je to ujedno i najstariji oblik plesa u kojem je istaknuta potreba za izražavanjem zajedništva. Ono je zbog svoje jednostavnosti neobično rasprostranjeno, može se reći općeljudsko. U velikom dijelu Hrvatske sve do Drugoga svjetskog rata, kolo je bilo središte seoskoga društvenog života. Kolo je kao ples, ali i kao društveno zbivanje, bilo glavno mjesto upoznavanja djevojaka i mladića, izražavanja međusobnih simpatija, sklapanja pobratimstava i posestrimstava, te ruganja i društvene kritike.

I u različitim geomorfološkim i kulturnim okružjima u Hrvatskoj, kolo ima različita svojstva. U cijelom panonskom području tipična su kola koja se rjeđe izvode bez pjesme (gluvak u Bilogori) ili češće uz pjevanje baladnih stihova, koja su u prošlosti imala obrednu funkciju, a ponekad su se izvodila i oko krijesa, u proljetnom ciklusu - od Uskrsa, preko Jurjeva do Ivanja. U Podravini su takva kola poznata kao vuzmena kola. U Slavoniji su kola najčešće zatvorena oko tamburaša ili u prošlosti gajdaša, koji stoje, sviraju i pjevaju u sredini. Postoje kola različitih struktura koraka i melodija koja se često zovu po pjesmi koja se u njima pjeva. Svojom živošću, pjesmom, podcikivanjem i poskočicama plesača postala su simbol regionalnoga slavonskog identiteta. Kolo počinje žustrim plesanjem uz sitno drmanje, po ritmu i stilu izvedbe slično zapadnijem plesu drmešu. U izvedbi kola svatko je mogao pjevanjem šaljivih stihova izraziti svoje osjećaje, obratiti se nekome od prisutnih, razotkriti nečiji nestašluk, narugati se suparniku ili suparnici, kritizirati nedavni događaj u selu, jer pjevanjem, pokretom i gestom smije se i može izraziti i ono što nije dopušteno običnim govorom.

Za plesni repertoar gorskog, dinarskog područja i dalmatinskoga zaleđa tipično jenijemo, gluvo ili mutavo kolo (bez glazbene pratnje). U ovom predjelu ponajviše stočarske kulture kolo se izvodi krupnim koracima i poskocima. Kolo može biti otvoreno ili zatvoreno, a parovi se u kolu mogu i odvojiti. Pritom se ponegdje formakola gotovo sasvim izgubila, pa se plesanje u parovima još samo zove kolo. Kola nisu zbijena kao u panonskoj zoni, jer se prema staroj tradiciji plesači drže za pojase, a svladavanje prostora neobično je intenzivno. Izvođenjem raznih plesnih figura koje se u kolu izmjenjuju prema naredbama koje izvikuje kolovođa, momci i djevojke međusobno iskušavaju svoje fizičke sposobnosti.

Kolo je najčešći oblik narodnog plesa. Popularnost zahvaljuje jednostavnosti - koraci se brzo uče, a sudjelovati u kolu može neograničeno puno plesača. U kolu se plesači slijedeći jedan drugoga kreću po zamišljenoj kružnici. Prema smijeru kretanja razlikuju se lijeva (kretanje je u smijeru kazaljke na satu) i desna kola (kretanje je u smijeru suprotnom od kazaljke na satu). Kola su se nekad plesala na otvorenom, a njima su se slavile svečanosti završetka poljoprivrednih poslova (npr. žetve), neka su imala magijski prizvuk još iz predkršćanskog doba, kolom se zazivala dobra ljetina, plodnost, a naravno, slavile su se i svadbene svečanosti. 

Kolo je općenito imalo važan društveni značaj, onakav kakav su kasnije preuzele zabave, a danas disko. Budući da je ples bio ustvari jedini vid okupljanja, tu su se upoznavali mladići i djevojke, razmjenjivale su se prve simpatije, a ples je često bio vid "šepurenja", pokazivanja vitalnosti i snage: negdje su se kola plesala satima (nerijetko tempom koji ne bi moglo izdržati 30% igrača današnje Hrvatske nogometne lige). Djevojke su izdržljivošću u plesu dokazivale da će moći rađati djecu i raditi na polju i u vinogradu. Visoki pak skokovi mladića bili su dokazi muškosti. 

Kolo može biti otvorenog i zatvorenog tipa. Kod otvorenog najvažniji su prvi (kolovođa) i posljednji plesač. Oni su određivali smijer i način kretanja, a sami su bili najbolji plesači. U zatvorenom kolu svi plesači su jednako važni.

Nadalje, kola mogu biti simetrična i asimetrična. U simetričnom kolu broj koraka jedne plesne jedinice u lijevu i u desnu stranu je jednak, a u asimetričnom se taj broj razlikuje.
Jedno sasvim posebno kolo je kolo na kolo - plesači u gornjem kolu se nalaze na ramenima plesača u donjem kolu, a u originalnom obliku se održalo samo u Orubici i Davoru (susjedna sela na Savi pored Nove Gradiške).

Najpoznatija kola su slavonsko, bunjevačko, šokačko, posavsko, ličko, vuzmeno, momačko, slamarsko, čučavo, šetano, krivo, ražanačko, gluvo kolo i još mnoga druga. 

U veselju se u kolo sastajalo i u veselju rastajalo, sve do nove prilike sastanka. U kolu su prolazili dani, s danima godine, s godinama ljudi, s ljudima vjekovi, ali kolo se uvijek igralo. Igralo se kolo da ne bi zastalo, igralo se da se povezuju ljudi, da oni koji plešu žive u kolu, igralo se za one kojih odavno već nema, ali i za one koji su tek slijedili onima u kolu. Ovakva opstojnost kola ukazuje da je ono imalo iznimnu vrijednost u društvenom životu naših starih.

Nama koji na kolo ne gledamo kao na dio našeg života, na običaj koju smo naslijedili, koji njegujemo i prenosimo budućim generacijama, danas najvećim dijelom izmiče razumijevanje ove društvene institucije. Promjene koje donosi globalna kultura zapadne civilizacije dezintegrirale su nas od onog što se stoljećima baštinilo, a tradicijsko življenje učinile su za nas poviješću. Što je nekada bila svakodnevica, danas je blijeda slika iz našeg sjećanja, ili još drastičnije, tek djelomično zapamćena priča iz sjećanja drugih. 

Nekadašnji oblici socijalizacije u vrijeme dokolice, počinka od teškog rada, kroz razdoblje od manje od pola stoljeća, pretvorili su se u masovni oblike asocijalizacije: gledanje u televizijski ili kompjutorski ekran. Suvremeno življenje sve manje je životno i izravno. U društvu se nekada pjevalo, dok se danas pjesma sve više pasivno sluša ili čak ne sluša uopće. Nekada se plesalo s lakoćom, dok danas sa sve većim grčom ili se ne pleše uopće. Pjesma i ples, tek su dva, tematski izdvojena primjera, među brojnim zapostavljenim aspektima društvenog života.

Ovaj tekst nema namjeru biti žalopojka potaknuta opisanim promjenama, već nastoji oživiti što se oživiti da i u kratkim crtama čitateljstvu približiti porijeklo i značaj kola u društvenom životu.

Porijeklo plesanja u kolu seže duboko u čovjekovu prapovijest. Riječ je o instituciji koja je stara vjerojatno koliko i plemensko društvo. Ostale su nam sačuvane likovne predstave plesa u kolu na ilirskim grobnim urnama koje se datiraju nekoliko stoljeća prije kršćanske ere. Antičko doba također obiluje raznoraznim predstavama plesa u kolu. Plesačice u kolu čest su motiv i na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima. Predanja o ovim vremenima su utihnula, ali je sasvim jasno da kolo stoji u najužoj vezi s religijom čovjeka. 

Čovjek koji pleše u kolu, otvara se društvu u kojem pleše, dok se istovremeno društvo otvara njemu. Svi u kolu postaju kolektivno biće koje ima snagu veću nego čovjek pojedinačno. Umnožena energija blagotvorno djeluje na one koji plešu što je jedan od temeljnih razloga zbog kojeg su se ljude sastajali da bi plesali u kolu. 

Postoje brojne vrste kola, ovisno o geografskom i kulturnom ozračju područja gdje se igraju. Međutim, bez obzira na tipove kola, njihova funkcija je poprilično univerzalna. Kolo je potvrda povezanosti pripadnika/pripadnica jedne ili više zajednica. Ono je međusobno suosjećanje i svojevrstan tip ispovjedaonice jer je u njemu dopušteno izraziti sve svoje osjećaje. Kolo je jedinstvena prilika da se momci i cure zagledaju jedni u druge, a brojni bračni parovi spojeni su baš u kolu. Kolo je izvrsno mjesto i za međusobno dokazivanje jer dugo plesanje iziskuje dobru tjelesnu kondiciju. Dugim, monotonim i iscrpnim plesom određenih kola plesači znaju zapasti i u trans stanja tako da je kolo ujedno i poveznica između različitih svjetova.

U suvremenom društvu, kolo je najčešće lišeno svoje izvorne funkcije i svedeno tek na scensku izvedbu pred publikom. Izuzimajući smotre folklornih društava, gdje se sad najčešće susrećemo s njim, igranja u kolu u svakodnevnom životu je sve manje prisutno. Ova, nekad važna društvena institucija, zapostavljena je u korist sadržaja modernog življenja, no još uvijek živi i čeka na nove baštinike. Naša glavna preporuka za kolo je: U KOLU ČOVJEK NIKAD NIJE SAM, stoga pružimo ruke jedni drugima i zaigrajmo zajedno.

Tražilica

NAJGLEDANIJE

IZDVOJENO IZ ARHIVE


ISSN broj elektroničke publikacije: 1848-8072 Izrada i održavanje: ETNO MEDIA 2012-2014 Sva prava pridržana!

kontakti port em